Koji se postupci koriste u cilju ispitivanja nasledne osnove ploda?
Kao uzorak za prenatalnu dijagnostiku , u cilju ispitivanja nasledne osnove ploda, danas se najcesce uzimaju amnionska tecnost, horionske cupice i fetalna krv.
Kako se uzima uzorak plodove vode i koliko se cekaju rezultati?
U toku trudnoce beba pliva u amnionskoj tecnosti, ciji se uzorak uzima u toku amniocenteze. Amniocenteza se obicno radi izmedju 16-te i 18te nedelje trudnoce. Postupak se radi pod kontrolom ultrazvuka.
Pre intervencije , lekar radi ultrazvucni pregled kojim se meri beba, i proverava njena anatomija . Tada se odredi mesto sa kojeg je najbolje uzeti uzorak amnionske tecnosti,
što je na bezbednoj razdaljini i od posteljice i od bebe, pod kontrolom ultrazvuka uvlaci se tanka šuplja igla kroz stomak i njome se izvlaci mala kolicina amnionske tecnosti, koju beba brzo nadoknadi. Kolicina koja je potrebna je 20 ml.
U toku intervencije žena obicno ne oseti bol, a moze da oseti blago peckanje, grceve ili pritisak nakon intervencije. Žena moze imati blage kontrakcije , oskudno krvarenje iz vagine, ali i jedno i drugo najcesce spontano nestane nakon dan dva od intervencije.
Ukoliko se pojavi krvarenje ili kontrakcije tada žena treba da se obrati lekaru.
Rezultati analize, ukoliko se radi analiza PCR metodom dobijaju se za 3-4 dana, a rezultat punog kariotipa se u našoj ordinaciji dobija za 8-10 dana na sta smo veoma ponosni.
INDIVIDULANO SAVETOVANJE
- emocionalna podrška u trudnoći
- emocionalna podrška porodiljama
- emocionalna podrška porodicama sa malom decom, mladima u pubertetu i adolescenciji
- emocionalna podrška u partnerskim odnosima
GRUPE
1. "Crtanje fraktala", za decu, adolescente, odrasle, stare, 6 susreta po 1 sat u intervalu od 40 dana.
2. "Autogeni trening" 10 susreta po 1 sat, jednom sedmično.
3. "Znanje za samopouzdanje", asertivna komunikacija - 6 susreta po 2 sata jednom sedmično
4. "U susret promeni" autentičnost i sreća, jačanje emocionalnih sposobnosti - 10 susreta po 2 sata, jednom sedmično.
5. "Upravljanje stresom", 10 susreta po 2 sata.
6. "Roditeljstvo i rani razvoj deteta" - 10 susreta po 2 sata, jednom sedmično.
Same radionice drži Zorka Petrović
1986. završila Filozofski fakultet, grupa za pedagogiju
Dodatno obrazovanje:
Psihološke edukacije iz oblasti ličnog i profesionalnog razvoja.
Životne strategije - kako biti uspešan lično i profesionalno.
Life coaching - razvijanje bazičnih emotivnih sposobnosti.
Kognitivna i porodična terapija.
Asertivna komunikacija.
Stres kao lični i profesionalni razvoj.
Autentičnost i sreća u životu.
Autogeni trening.
Art terapija crtannje fraktala.
TEHNIKA CRTANJA FRAKTALA-art terapija
Crtanje fraktala je forma art terapije. Terapijski metod osmislila je Tanzilia Polujahtova, kliničkI psiholog i porodični terapeut.
Tehnika crtanja fraktala omogućava ljudima da postanu zdravi i lakše rešavaju svoje probleme u životu. Takođe pomaže sa iskustvima traume, stresa, anksioznosti, depresije i drugih psiholoških tegoba I stanja.
Tehnika crtanja fraktala ne utiče pozitivno samo na oporavljanje od bolesti i različitih negativnih stanja. Ona takođe daje odgovore na pitanja kako upoznati samog sebe, kako dobiti pristup informacijama skrivenim u dubinama naše podsvesti, kako naučiti prepoznati svoje životne ciljeve i ostvariti svoja postignuća i kako se razvijati na višem nivou.
Crtanjem fraktala uranjamo u meditativno stanje u kome postoje samo sklad i ravnoteža. Dok crtamo, mi se menjamo. Otvaramo se novim mogućnostima. Crtanjem stvaramo kreativan pristup životu i njegovim problemima.
PROGRAM JE NAMENJEN:
- roditeljima koji žele podržati svoju decu u njihovu razvoju i napretku
- roditeljima koji žele da dožive ličnu promenu
- deci koja žele da razvijaju kreativnost i rade na poboljšanju funkcionisanja u školi, druženju i odnosima sa roditeljima
- deci sa smetnjama u razvoju
- deci koja su preživela neki stresan događaj u životu (bolest, razvod roditelja, gubitak voljene osobe…)
- odraslima, zaposlenima, menadžerima, starima
Osnovni nivo crtanja fraktala podrazumeva 6 susreta u trajanju od 1 sata u intervalu od 40 dana.
Susreti se mogu održavati individualno ili u malim grupama do 10 učesnika.
AUTOGENI TRENING - vežbe relaksacije
Autogeni trening je neraskidivo vezan za ime svog tvorca Johana Hajnriha Šulca, nemačkog psihijatra koji je taj naziv prvi put upotrebio 1932 godine da bi tako označio skup postupaka psihofizičke relaksacije.
Autogeni trening je skup mentalnih vežbi u 6 koraka gde pomažemo sami sebi da se opustimo i harmonizujemo unutrašnje stanje.
Autogeni trening pomaže u lakšem suočavanju sa stresom svakodnevno. Posebno je značajno ljudima koji su izloženi velikim psihičkim naporima koji prevazilaze njihove trenutne psihofizičke resurse. Oslobađa od napetosti, straha, zabrinutosti za zdravlje. Tako doprinosi autentičnijem i potpunijem kvalitetu života.
Autogeni trening je praktičan i primenljiv na bilo kom mestu i u bilo koje vreme- u šetnji, na poslu, pred važnim životnim događajima, u stresnim situacijama..Praktikovanje treninga ublažava disfunkcionalne smetnje i simptome nastalih teškoća. Kod zdravih ljudi deluje preventivno a takođe doprinosi unapređenju intelektualne efikasnosti, kreativnosti i imaginacije.
Bazična obuka traje 10 susreta po 1 sat, jednom sedmično.
Susreti se mogu održavati individualno ili u malim grupama do 10 učesnika.
Učesnici dobijaju sertifikat o pohađanoj obuci.
ZNANJE ZA SAMOPOUZDANJE - asertivna komunikacija
Asertivnost je samopouzdano, odgovorno i samopotvrđujuće ponašanje koje izražava spremnost osobe da potvrdi, odbrani ili zaštiti svoje pravo. Asertivna osoba otvoreno izražava svoje misli, stavove i osećanja. Osećanja su iskrena, misli jasne i čiste, stavovi nedvosmisleni. Cilj asertivnosti su zdravi odnosi. Asertivni ljudi češće od drugih dobijaju ono što žele, poštuju sebe i svoju energiju, znaju kako da saniraju stres, veruju u mogućnosti razrešenja konflikta, imaju poverenja u sebe i druge, znaju da deeskaliraju sukob, otvoreni su za prihvatanje novih rešenja i pozivaju se na međusobno poštovanje čak i u konfliktu.
Teme koje se obrađuju: asertivno, pasivno i agresivno ponašanje, uzroci i posledice, tehnike asertacije, asertivna prava, tipovi asertaqcije, tehnike izbegavanja manipulacije, iracionalna uverenja i kognitivne prepreke asertivnom reagovanju, asertivno upućivanje i primanje kritike i pohvale.
Bazični program traje 6 susreta po 2 sata jednom sedmično a napredni program 7 susreta po 2 sata jednom sedmično.
Optimalan broj učesnika u maloj grupi je 8-15.
Program je namenjen adolescentima, roditeljima, zaposlenima, menadžerima.
Učesnici dobijaju sertifikat o pohađanoj obuci.
„NA SOPSTVENOM TRAGU“ - program upravljanja emocijama
Ljudska bića se nisu rodila kao misleća, nego kao bića emocija. Naš emocionalni um je stariji od racionalnog. Učeći da mislimo kroz odrastanje, razvijali smo i osnovne sposobnosti za obradu emocija koje su baza za ispoljavanje svakog mišljenja, emocije i ponašanja.
Za zreo i funkcionalan život potrebno je razviti 7 bazičnih sposobnosti za obradu emocija a to su: neutralizacija i mentalizacija ( one nam pomažu da budemo razboriti, da vladamo emocijama a ne one nama, ne dozvoljavamo da nas emocije guše, znamo da ih mentalno obradimo, ne preplavljuju nas jer smo mi „generali svoje vojske“, razmišljamo „hladne glave“); celovitost (sposobnost da sebe doživimo i prihvatimo kao celovito biće, sa vrlinama ili manama, da se ne „cepamo“, ne sagledavamo sebe, život, druge ljude samo iz negativne perspektive ili da idealizujemo pa se razočaravamo. Takođe naučimo da gradimo optimalne granice i znamo koliko smo samodovoljni a koliko bliski sa drugima); konstantnost (sposobnost istrajavanja sa jasnom svešću o tome šta hoćemo, nezavisno od toga da li smo nagrađeni u određenom trenutku za neku aktivnost, umemo da trajemo, nismo „kratkog daha“, samodgovorni smo i ne oslanjamo se previše na druge i tako gradimo nezavisnost); tolerancija na frustraciju ( sposobnost da izađemo na kraj sa neprijatnostima, da podnesemo neuspeh, neuspešne načine korigujemo, zamenjujemo novim)tolerancija na ambivalenciju( sposobnost da se opredelimo i odlučimo, da ne trošimo snagu na odugovlačenje u donošenju odluka i pokretanju akcija, spremni smo jasno da razgraničimo „Hoću ili neću“);volja ( sposobnost ulaganja kontinuiranih napora, spremnost da se razvijemo u samostalno biće i da imamo duboku unutrašnju usmerenost ka cilju i promeni) i inicijativa(preduzimanje odgovornosti za započinjanje i završavanje započetog, proaktivni smo, imamo poverenje i uverenje da je u redu nešto uraditi čak i ako postoji rizik neuspeha ili greške)
Program je namenjen adolescentima, trudnicama, roditeljima, zaposlenima, menadžerima, starima.
Program traje 10 susreta po dva sata jednom sedmično.
Optimalan broj učesnika u maloj grupi je 8-15.
Učesnici dobijaju sertifikat o pohađanoj obuci.
„STRES KAO LIČNI RAZVOJ“- upravljanje stresom
Stres je neizbežna posledica života. Označava jako emocionalno stanje koje čoveka sprečava da živi funkcionalno. Postoje značajne razlike među ljudima u pogledu podnošenja stresa. Za dobro suočavanje sa stresom najvažnije je upoznati vlastitu prirodu i razviti svoje kapacitete za snalaženje sa stresorima. Tako će se lakše sačuvati fizičko, mentalno i emotivno zdravlje.
Kada razmotrimo kako razmišljamo, kako dišemo, kako se krećemo, koliko se smejemo, kakkav nam je odnos prema konfliktima i krizama i kako ih rešavamo..uvidećemo da li smo u ravnoteži ili pod stresom.
Ovaj program pomaže da se kroz raznovrsne vežbe i tehnike (vizualizacija, humor, masaža, mirisi, muzika, vežbe opuštanja, vežbe disanja, kreiranje vizije, lateralne tehnike, tehnika „kao da..“, afirmacije, mudre priče, dendroterapija, JA- govor, ABC tehnika, lekovitost zagrljaja..)bolje razumemo i prevladamo stres i razvijemo naviku negovanja svoje autentičnosti, samopoštovanja i bezuslovnog prihvatanja.
Program je namenjen adolescentima, trudnicama, roditeljima, zaposlenima, menadžerima.
Program traje 10 susreta po dva sata jednom sedmično.
Optimalan broj učesnika u maloj grupi je od 8-15.
INDIVIDUALNO SAVETOVANJE (LIFE COACHING)
Individualno savetovanje iz koncepta life coachinga- učenja životnih veština)je namenjeno budućim majkama, budućim roditeljima, porodiljama (patronažno), porodicama sa malim detetom, mladima u pubetetu i adolescenciji i partnerskim odnosima.
Individulano savetovanje traje 1 sat i pomaže porodičnim teškoćama da izađu na videlo u neutralnoj i poverljivoj atmosferi i članovima porodice da preispitaju okvire u kojima misle i osećaju, kako bi lakše sagledavali sopstvena i tuđa stanovišta iz različitih perspektiva i bili zadovoljniji i srećniji.
RODITELJSTVO SE UČI - škola za roditelje
Sve porodice tokom života prolaze kroz različite faze , od kojih svaka zahteva razumevanje promena, prilagođavanje i dodatne napore za poboljšanje porodične organizacije. Svaka promena u tekućem statusu potencijalno preti porodičnoj ravnoteži. Kada se rodi dete, otac preko noći postaje deda, njegov sin otac, a svekrva postaje baba...Svaki član porodice treba da „poraste“ u novoj ulozi a i porodica kao celina raste. Zbog toga su potrebna mnoga prilagođavanja i učenja. Kako se porodica kreće kroz različite razvojne faze, tako se kreću i odnosi svakog od njenih članova sa roditeljima, supružnikom, braćom, sestrama. Porodici se pridružuju novi članovi rodjenjem, zabavljanjem ili brakom, a stari članovi je napuštaju razdvajanjem, razvodom i li smrću.
Kako bi deca lakše rasla i prelazila iz faze u fazu, potrebno je da roditelji poznaju faze razvoja kroz koje prolaze deca i porodica kao celina, da nauče da slušaju dečje potrebe, da razviju zdrav autoritet-blag ali dosledan, da budu upoznati sa razvojnim teškoćama kod dece, da se zrelo snalaze u sukobima sa decom, da izgrade optimalne vaspitne stilove..kako bi njihova deca odrasla u zrele ljude sposobne za ljubav i rad.
Teme koje se obrađuju: faze i razvojni zadaci porodice ( porodica sa malim detetom, porodica sa školskim detetom, porodica sa adolescentom), dečje potrebe (stepenice dečjih potreba, kako se uvažavaju ili ugrožavaju dečje potrebe), emocije kod dece ( strah, bes, ljubav, tuga, ljutnja), razvojne teškoće kod dece ( dečje laži, hiperaktivnost, negativizam, razmaženost, stidljivost, ljubomora, agresivnost), vaspitni stilovi, nagrade i kazne u vaspitanju, veštine rešavanja konflikata između roditelja i dece, braće i sestara.
Program traje 10 susreta po dva sata jednom sedmično.
Optimalan broj učesnika u maloj grupi je 8-15.
Učesnici dobijaju sertifikat o pohađanoj obuci.
Vaša pitanja
Bračni parovi u čijim porodicama ima NASLEDNIH BOLESTI saznaju o načinu nasleđivanja istih i samim tim vrsti prevencije. U zavisnosti od toga koja je bolest u pitanju rade se molekularno genetska ispitivanja ili kariotip.
Bračni parovi sa STERILITETOM zahtevaju obavezno ispitivanje naslednog materijala -kariotipa ,pošto u osnovi sterilieta može biti greška u naslednom materijalu jednog od supružnika. Takođe je potrebno uraditi suprugu molekularno genetske analize na deleciju Y hromozoma (del Y) i cističnu fibrozu (CF).
Bračni parovi koji su imali UGINUĆA PLODA ili spontane pobačaje takođe mogu biti nosioci strukturnih grešaka naslednog materijala ili pak sklonosti nerazdvajanju hromozoma.
Trudnicama koje imaju 35 i VIŠE GODINA češće se događaju pogrešna razdvajanja hromozoma. Neophodno im je preporučiti odgovarajuće mere prenatalne dijagnoze.
Ova vrsta grešaka se događa i mladima ali ređe, te se njima predlažu biohemijski i ultrazvučni markeri.
Očevi preko 42g imaju veći rizik za dobijanje dece sa genskim bolestima (češće su mutacije gena).
Mladim trudnicama koje imaju patološki nalaz ultrazvuka ili biohemijskih markera takođe se moraju predložiti dodatna ispitivanja.
Kada se bračni par javi u savetovalište, uzimaju se podaci o godinama oba supružnika, zanimanju i radnom mestu, svim prethodnim trudnoćama i sadašnjoj trudnoći. Godine trudnice iznad 33 nose rizik od poremećaja naslednog materijala (koji se događa u jajnoj ćeliji, jer je stara koliko i trudnica u momentu začeća).
Najčešći poremećaji naslednog materijala su tzv. trizomije, kod kojih hromozom u višku dovodi do fizičkog i mentalnog zaostajanja deteta sa različitim anomalijama organa. Trizomije velikih hromozoma se završavaju mrtvorođenjem i uginućem ploda. Kada se začnu deca sa trizomijama malih hromozoma kao što su 21, 13 i 18, oko trećine ovih trudnoća se dovede do porođaja. Daunov sindrom (trizomija 21-og hromozoma) je najčešća i najpoznatija od ovih bolesti.
Godine supruga iznad 45 nose rizik od mutacije gena, zbog velikog broja ćelijskih deoba kroz koje prolazi spermatozoid do svoje zrelosti. Jedna od bolesti koje su posledica očevih godina je npr. patuljast rast (ahondroplazija) kod koga su deca normalne inteligencije, ali niskog rasta (između 124 i 131cm).
Zanimanje je bitno zbog izloženosti eventualnim štetnim činiocima na radnom mestu. Poznati štetni (teratogeni) činioci su npr. herbicidi i pesticidi.
Podaci o prethodnim uginućima ploda i mrtvorođenoj deci mogu ukazati na poremećaj naslednog materijala (hromozoma) ili sklonost ovim poremećajima. Postoje osobe kod kojih je došlo do razmene naslednog materijala između dva hromozoma. Te osobe su zdrave, jer je nasledni materijal kompletan, ali imaju visok rizik da dobiju bolesno potomstvo. Takvim osobama se događaju mrtvorođenja i uginuća ploda kao i onima koji imaju ranije opisanu sklonost nerazdvajanju hromozoma.
U toku trudnoće bitna je izloženost infekcijama, hemikalijama, zračenju i uzimanje lekova, alkohola i droge. Od infekcija posledice na bebu ostavljaju infekcije citomegalovirusom koji oštećuje mozak i sluh bebe i toksoplazmom koja je parazit koji takođe oštećuje mozak bebe. Infekcija rubella virusom prvi put u trudnoći može oštetiti mozak, srce, oko i uho. Bebu mogu oštetiti i druge infekcije kao što su parvovirus, sifilis, HIV itd.
Zračenje predstavlja opasnost pre svega od mutacija gena koje se ne mogu videti na rođenju, ali mogu tokom detinjstva ili adolescencije dovesti do pojave malignih oboljenja kod deteta.
Uzimanje alkohola u toku trudnoće dovodi do rođenja dece koja zaostaju u mentalnom i fizičkom razvoju, imaju srčane mane i neurološke probleme.
Jedan od najvažnijih postupaka tokom savetovanja je uzimanje rodoslovnog stabla (pedigrea). Iz rodoslovnog stabla se zaključuje o postojanju naslednih bolesti u porodici, načinu nasleđivanja bolesti i stabilnosti naslednog materijala porodice.
Na osnovu urađenog zaključuje se da li bračni par ima rizik od dobijanja deteta sa naslednom bolešću, anomalijom ili poremećajem naslednog materijala.
Bračnom paru se saopštava o kakvom i kolikom riziku se radi i kakve su mogućnosti prenatalne dijagnostike.